Tutin


Opština Tutin nalazi se u jugozapadnoj Srbiji, u Raškom okrugu.
Opština Tutin ograničena je teritorijama 7 drugih opština: Novim Pazarom, Sjenicom, Zubinim Potokom i Istokom iz Srbije, a Rožajama, Petnjicom i Bijelim Poljem iz Crne Gore.
Teritorija opštine Tutin sa prosečnom nadmorskom visinom od 1.000 m prostire se na površini od 741 km2 što je čini, zajedno sa gradom Novim Pazarom, drugom opštinom Raškog okruga, dok je po broju stanovnika (30.054) treća opština istog okruga.

Geografija
Opština Tutin spada među najviše opštine u Srbiji, sa prosečnom nadmorskom visinom iznad 1.000 m. Ispod 800 m nadmorske visine nalazi se samo 15 km2 teritorije opštine. Njih čine delovi dolina Sebečevske i reke Ibar. Između 800 i 1.000 m nadmorske visine nalaze se, uglavnom, više površine oko ovih reka, kao i Tutinska kotlina i Koštan-polje koji zauzimaju 174 km2 površine opštine. Najveća prostranstva, 463 km2, čine tereni Pešterske visoravni i nižih planina (Velike Ninaje, Huma i Jaruta) sa visinama od 1.000 do 1.500 m. Gornja granica naseljenosti je 1.300 m nadmorske visine. Tereni između 1.500 i 2.000 m nadmorske visine čine 88 km2 (pojas Mokre Gore i Mokre planine).
Iznad 2.000 m nadmorske visine nalazi se samo 0,7 km2 u okviru kojih je smešten najviši planinski vrh u opštini, Pogled. Stalno nenaseljeni tereni nalaze se na visinama iznad 1.300 m, prostirući se na 187 km2.
Reljef opštine Tutin karakterišu visoravni, brdovito zemljište, brežuljci, bregovi, brda, planine, planinski venci, brojni planinski predeli (sedla), klisure, kotline, vrtače, pećine i reke sa nizom manjih pritoka. Ravničarsko zemljište je retko. Ima ga na područjima Gornje i Donje Pešteri i u dolini reka: Vidrenjaka, Ibra, Kovačke reke, Smolučke reke, Godulje i Populje. Obeležja ravničarkog prostora ima i rejon sela Velje Polje i delovi sela Gornji i Donji Crniš. Najbrojniji su brežuljci (najmanja uzvišenja), bregovi (nešto veća uzvišenja od brežuljaka) i brda (uzvišenja do 500 m nadmorske visine).
Na teritoriji opštine Tutin izdvaja se nekoliko planinskih oblasti: Mojstirsko-draške planine, Gornja i Donja Pešter. Reljef Mojstirsko-draške oblasti čine visoke planine. Strmo, iznad Ribarića i Ćulija (Čulija), uzdiže se planina Veprnja (1.393 m). Južno od Veprnje, pruža se široki planinski masiv Ponora, Slomne gore i Poljane, na kojima se ističu visoki vrhovi: Novin vrh (1.806 m) i Pogled (2.154 m). Guste šume na ovoj planini ispresecane su brojnim prostranim pašnjacima. Iznad sela Drage i Vrbe uzdižu se masivi: Kosov ravan i Vuksanove rupe. Na tom području se ističu vrhovi Orlosed (1.689 m) i Zogića stanovi (1.947 m). Središnje naselje Gornje Pešteri je Leskova. Ceo basen je planinski sa nadmorskom visinom od 1.028 do 1.334 m. Severno od ovog novonastalog naselja pružaju se sela Gradac i Bra­ćak, kao i prostrano polje sve do Karajukića Bunara (u sjeničkoj opštini). Ovo prostranstvo presecaju dva veća uzvišenja: Gračanski krš (1.364 m) i Trojan (1.351 m).

Klima
Na celom području dominantna je planinska klima, sa dugim i snežnim zimama i kraćim i svežim letima, osim dolina Ibra i Vidrenjaka u kojima klima ima karakteristike subplaninskog tipa.

Demografija
Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, opština Tutin ima 31.155 stanovnika. Većinu, prema popisu iz 2011. čine Bošnjaci 28.041 (90,00%), Muslimana ima 1.092 (3,50%), Srba 1.090 (3,48%) i ostali 932 (3,02%).

Sela i naselja
Arapoviće, Baljen (1959-1979. godine deo Čarovine), Batrage (1959-1979. godine deo Zapadnog Mojstira), Baćica, Biohane (1959-1979. godine deo Špiljana), Blaca (1959- 1979. godine deo Gluhavice), Bovanj (1959-1979. godine deo Godova), Boroštica, Braćak, Bregovi (do 1979. godine deo Gnile), Brniševo (do 1979. godine deo Morana), Bujkoviće, Velje Polje, Veseniće, Vrapče (1959-1979. godine deo Vesenića), Vrba (1959- 1979. godine deo Drage), Glogovik, Gluhavica, Gnila (do 1979. godine Gnjila), Godovo, Gornji Crniš (do 1950. godine Crniš; od 1959. godine obuhvata i Donji Crniš)), Gradac (1959-1979. godine deo Leskove), Gujiće (do 1979. godine deo Arapovića, od 2007. godine Guiće), Gurdijelje (1959-1979. godine deo Čukota), Guceviće (1959-1979. godine deo Čukota), Devreč, Delimeđe, Detane, Dobri Dub, Dobrinje (od 1954. godine obuhvata Vrujicu; do 1977. godine Dobrinja), Dolovo, Draga, Dubovo, Dulebe, Đerekare, Ervenice (1959-1979. godine deo Dolova), Žirče, Župa, Žuče (1959-1979. godine deo Orlja), Zapadni Mojstir, Izrok (1959-1979. godine deo Orlja), Istočni Mojstir, Jablanica (1959- 1979. godine deo Jezgrovića), Jarebice (1959-1979. godine deo Naboja), Jezgroviće, Jeliće, Južni Kočarnik (do 1950. godine Donji Kočarnik), Kovači (do 1979. godine Kovače), Koniče, Leskova, Lipica, Lukavica, Melaje, Mitrova, Morani, Naboje, Nadumce (1959-1979. godine deo Pokrvenika), Namga, Noćaje (1959-1979. godine deo Namge), Oraše (1959-1979. godine deo Vesenića), Orlje, Ostrovica, Paljevo, Peroše, Piskopovce (1959-1979. godine deo Pokrvenika), Plenibabe (1959-1979. godine deo Dobrog Duba), Pokrvenik, Pope, Popiće (do 1979. godine deo Ribarića, od 2007. godine Popići), Potreb (1959-1979. godine deo Delimeđa), Pružanj, Raduhovce, Raduša, Ramoševo (1959- 1979. godine deo Reževića), Reževiće, Ribariće, Rudnica, Ruđa (1959-1979. godine deo Žirča), Saš, Severni Kočarnik (do 1950. godine Gornji Kočarnik, 1959-1979. godine deo Tutina)), Smoluća (1959-1979. godine deo Žirča), Starčeviće, Strumce (1959-1979. godine deo Starčevića), Suvi Do, Točilovo (1959-1979. godine deo Baćice), Tutin, Ćulije (1959-1979. godine deo Istočnog Mojstira, od 2007. godine Đulije), Crkvine (1959- 1979. godine deo Raduhovaca), Čarovina, Čmanjke (1959-1979. godine deo Vesenića), Čukote, Šaronje, Šipče (1959-1979. godine deo Naboja) i Špiljani.

Istorija
Tutin spada u relativno mlađa, odnosno kasno formirana naselja. Svrstava se u red onih dvadesetak nastalih od druge polovine XVI do kraja XVIII veka. Sva sela oko njega imaju znatno dužu tradiciju i raniju istoriju. Prvi pomen Štavica nalazi se u pismu kaluđera Pavla i Damjana koji su obilazeći hrišćanske krajeve pod Turcima prošli ovuda i izveštaj uputili Papi 1557. godine. U tom dokumentu bio je pomenut Štavički basen, sa njim i Štavica, ali Tutina nije bilo te još uvek stoji pod nepoznanicom. Ovo utoliko pre što nekoliko naselja u Srbiji ima isti naziv te budući da je slovenskog porekla izvesno je da označava neki simbol.
Za naziv Tutin postoji nekoliko legendi. Jedna od njih vezana je za Huseina, kapetana Gradaščevića, protiv Turaka koji je ovuda protutnjao u tutnju sa vojskom 1831. godine na putu od Bosne ka Kosovu. Tutin je tada imao naziv Donja Dmitrova (Donja Mitrova).
Prvi poznati pisani dokument o nazivu Tutin, naselju sa sedam kuća, nalazimo u putopisu Engleskinja Mjur Makenzijeve i A. P. Irbijeve iz 1868. godine. One su sa pratnjom na proputovanju prečicom od Novog Pazara ka Rožajama i Peći prenoćile u Tutinu, naselju od 7 kuća u gostoprimstvu aganske kuće Hamzagića. To ne znači da je tada Tutin nastao i dobio ime.
Do 1912. godine, Tutin je bio malo naselje sa 20 kuća. Početkom prošlog veka, 1920-ih godina, naselje se znatno razvilo, bilo je: javnih zgrada, zdravstvenih stanica, škola i prodavnica. Središte je Štavičkog sreza u Raškoj oblasti 1922-29. (središte Čačak), zatim u Zetskoj banovini (središte Cetinje). Opisan je kao „najmanja varošica“ u zemlji. Pred Drugi svetski rat je imao oko 400 stanovnika, nije bilo ulica u mestu, od zgrada su se isticale sresko načelstvo, osnovna škola i zdrastvena stanica, a ostalo su bile „male i niske brvnare“. Vidrenjak je bio „neobično bogat pastrmkom“.

Planina Mokra Gora
Mokra Gora je planinski masiv smešten na ogromnom šumskom prostranstvu na području opštine Tutin. Naslanja se na Mojstirsko-Draške planine i sa planinskom površi Ponor čini nerazdvojivi kompleks jedinstven na području Sandžaka i šire.
Sa svojim vrhom Pogled (2.154 m) Mokra Gora je druga planina po visini u Srbiji, odmah iza Midžora na Staroj planini (2.169 m). Nekoliko metara niži od Pogleda je vrh Beleg (2.142 m), koji se nalazi na samoj granici Srbije, Crne Gore i Kosova. Sa Belega se pruža širok pogled na Kosovsko-metohijsku ravnicu, Rugovsku klisuru i planinski masiv Prokletija, kao i na bliže planine Žljeb, Rusuliju, Hajlu i ostale strane.

Mojstirsko-draške planine
Mojstirsko-draške planine na granici opština Tutin i Istok, poznate su po ogromnom i netaknutom šumskom blagu. Guste šume na ovoj planini ispresecane su brojnim prostranim pašnjacima koji u zimskom periodu predstavljaju izuzetno pogodne terene za zimske sportove.
Iznad sela Drage i Vrbe, koja se nalaze na samoj planini, uzdižu se masivi Kosov Ravan i Vuksanove Rupe, odnosno vrhovi Orlosjed (1.689 m) i Zogića stanovi (1.947 m).
Posebnu prirodnu lepotu čitavog područja predstavlja šumoviti planinski masiv iznad Istočnog Mojstira poznat pod nazivom Ponor, a po lepoti se izdvaja i klisura reke Ibar čiji useci u delu toka od Špiljana do Ribarića prelaze visinu od 200 do 300 metara i samom Ibru daju obeležje bujne planinske reke. Naselje Mojstir čine dva sela, Istočni i Zapadni Mojstir, koje deli lokalna Mojstirska rijeka.

Gazivodsko (Ribarićko) jezero
Ribarićko jezero je veštačko jezero nastalo pregrađivanjem reke Ibar u njenom gornjem toku. Dužina jezera je 24 kilometara. Brana jezera izgrađena je od prirodnih materijala i visinom od 107 metara jedna je od najvećih takvih brana u Evropi. Jezero u velikom delu protiče pored naselja Ribariće u tutinskoj opštini, zbog čega je i nazvano Ribarićko jezero (Gazivode).
Smolućka pećina
Smolućka pećina je jedan od najznačajnijih arheoloških i paleontoloških lokaliteta na području Sandžaka. Nalazi se nedaleko od naselja Kadiluk (Ckrvine) na području opštine Tutin. Smeštena je iznad istoimene Smolućke reke, pritoke Raške, 16 kilometara jugozapadno od Novog Pazara.