Priboj
Opština Priboj se nalazi u Srbiji, na tromeđi sa Crnom Gorom i BiH u Zlatiborskom okrugu.
Prema popisu stanovništva iz 2011. ima 27.133 stanovnika. U opštini se nalaze 33
naseljena mesta.
Geografski položaj
Opština Priboj se nalazi u jugozapadnoj Srbiji, u šumovitoj oblasti Starog Vlaha, u plodnoj
dolini reke Lim. Priboj je smešten na tromeđi Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, a
graniči se sa opštinama: Čajetina, Nova Varoš, Prijepolje, Pljevlja, Čajniče i Rudo.
Priboj zahvata površinu od 552 km².
Opština Priboj ima izrazito planinski karakter, a najniža nadmorska visina je 392 m, dok je
najviša 1.500 m.
Mesne zajednice
Na području opštine Priboj obrazovano je po odluci Skupštine opštine Priboj 14 mesnih
zajednica: MZ Stari grad, MZ Novi Priboj, MZ Banja, MZ Kratovo, MZ Rača, MZ Sastavci, MZ
Bučje, MZ Krajčinovići, MZ Zabrnjica, MZ Sjeverin, MZ Strmac, MZ Pribojska Goleša, MZ
Mažići i MZ Kalafati.
MZ Sastavci okružuje naseljeno mesto Međurečje eksteritoriju Bosne i Hercegovine
(opština Rudo, Republika Srpska).
Sela
Banja, Batkovići, Brezna, Bučje, Dobrilovići, Živinice, Zabrđe, Zabrnjica, Zagradina, Zaostro,
Jelača, Kalafati, Kaluđerovići, Kasidoli, Kratovo, Krnjača, Kukurovići, Mažići, Miliješ, Plašće,
Požegrmac (od 2007. godine Požegrnac), Pribojska Goleša, Pribojske Čelice, Rača, Ritošići,
Sjeverin, Sočice, Strmac, Hercegovačka Goleša, Crnugovići, Crnuzi i Čitluk.
Demografija
Po popisu iz 2011. godine, broj stanovnika je bio 14.920 u samom gradu i 27.133 u opštini
kao celini.
Etnički sastav prema popisu iz 2011. godine: Srbi 20.582 (75,85%), Bošnjaci 3.811
(14,04%), Muslimani 1.944 (7,16%), ostali 796 (2,93%).
Istorija
Tokom srednjeg veka, celokupno Donje Polimlje je pripadalao srpskoj župi zvanoj Dabar.
Ne zna se tačno kako je i kada Priboj nastao, ali se smatra da su ga podigli srednjovekovni
srpski feudalci kao četvorougaoni zidani grad Jagat na padinama planine Bić.
Smatra se da Priboj postoji još mnogo pre 1418. godine kada se pominje prvi put u istoriji i
kada ga je osvojio Isak-beg. Kasnije se pominje u Povelji kralja Fridriha III iz 1448. godine,
zatim 1463. godine u jednom putopisu pominje se Priboj u nahiji Dobrun, a drugi put 1485.
kao sedište istoimene nahije. Potpunije podatke o Priboju, kao gradu, dali su Benedikt
Kuripešić, slovenački putopisac koji je prolazio kroz Priboj 1530. godine, i Evlija Čelebija
koji je boravio u Priboju 1662. godine.
Dan kada je Priboj prvi put spomenut kao utvrđenje na Biću u Povelji kralja Fridriha III iz
1448. godine (20. januar) uzet je kao dan opštine Priboj.
Pre ovog datuma, dan opštine Priboj je bio 12. januar.
Povoljan strateški položaj donosio je Priboju brz privredni razvoj, ali i velika rušenja i
razaranja: rušen je u vreme turskih osvajanja, rušili su ga Austrijanci u 17. veku, goreo je
1809. godine, a stradao je u vreme Balkanskih ratova, kao i u Prvom i Drugom svetskom
ratu.
Geografski položaj
Opština Priboj se nalazi u jugozapadnom delu Republike Srbije, između 43˚ 33' 59" severne
geografske širine i 19˚ 32' 07" istočne geografske dužine, na tromeđi Srbije, Crne Gore,
Bosne i Hercegovine.
Na severu se graniči sa opštinom Čajetina (u dužini od 23 km), na istoku sa opštinom Nova
Varoš (15,6 km), a na jugoistoku sa opštinom Prijepolje (28 km). Na jugu u dužini od oko
27 km granica opštine je i državna granica sa Republikom Crnom Gorom (opštinom
Pljevlja), a na zapadu u dužini od oko 51 km granica opštine je i državna granica sa Bosnom
i Hercegovinom (opštine Rudo i Čajniče).
Ukupna dužina granice opštine Priboj je oko 145 kilometara.
Reljef
Reljef opštine Priboj je veoma raznovrstan i intenzivno diseciran. U geotektonskom smislu
ova oblast se nalazi u oblasti ofiolitske zone Dinarida.
U reljefu se izdvajaju tri osnovna makrooblika: Rečne doline Lima i Uvca,
fluviodenudacione površi i planinske mase, koje se uglavnom dižu sa ovih površi.
Najizrazitija je površ Jabuke (niža) i površ Pobijenika (viša).
Od planina se izdvajaju Pobijenik i Javorje (sa 1.486 m n.v) sa leve, a Zlatar sa desne
dolinske strane Lima. Nadmorska visina dolina se kreće od 400 do 500 m, površi su visoke
od 900 do 1.300 m, a planine do 1.500 m. Najniža nadmorska visina je 392 m.
Geološka građa
Geološka građa opštine Priboj je veoma heterogena. Ovde se, naime, javljaju različite
stenske formacije i skoro svi stratigrafski slojevi od paleozoika do kvartara. Zastupljenost
pojedinih geoloških jedinica je neravnomerna.
Najveće prostranstvo zauzimaju: serija dijabaz-rožnačke formacije, serpentine i
serpentinisani peridotiti i, potom, paleozojski škriljci, zatim mezozojski krečnjaci. U
pojedinim delovima opštine sreću se i magmatske stene. Od tercijarnih i kvartarnih naslaga
dominiraju konglomerati, breče i nevezani sedimenti.
Geotektonske i geosizmičke karakteristike
Tektonika opštine Priboj je veoma složena, što se odrazilo i na morfostrukturni sklop
teritorije. Savremena tektonika je vezana za dislokacije Lima i Uvca, kao i Pljevaljsku
kotlinu koja se nalazi u neposrednoj blizini.
Što se seizmičnosti tiče, ova teritorija se nalazi između dve izrazito trusne zone,
Kopaoničko-zlatiborske i trusne zone Crnogorskog primorja. Obe ove zone utiču na
seizmičku hazardnost ove oblasti. Nivo seizmičkog rizika je najmanji na području prema
Zlataru (6,5-7), a znatno je rizičnije područje prema Pljevaljskoj kotlini (7,5) i Rudom.
Klima
Opštinu Priboj karakteriše izrazit klimatski geodiverzitet. Na relativno malom prostoru
smenjuju se župna, umereno-kontinentalna i subalpska klima. Ovakav izrazit klimatski
diverzitet posledica je velike raščlanjenosti reljefa (uticaj planinskih masa, hipsometrije,
nagiba terena i ekspozicije) i regionalnih vetrova.
Srednja godišnja temperatura u Priboju iznosi 9,3°C, dok je ona na visoravnima oko 7,6°C.
Srednja godišnja količina padavina za pribojsku opštinu iznosi 752 mm. Na površima i
uzvišenjima ona je viša nego u dolini Lima, i kreće se između 850-900 mm. Udeo snežnih
padavina u ukupnim padavinama je takođe različit. U dolini Lima on iznosi 15%, na
površima do 30%, dok je na planinama preko 40%.
Zemljište
Opština Priboj je veoma siromašna zemljišnim resursima. Krivac za to je najpre prirodna
sredina, a potom ljudska nebriga i nemarnost. Naime, veoma strmi nagibi onemogućavaju
duže zadržavanje razorenog supstrata, a s druge strane pogoduju eroziji zemljišta, pa je i sa
te strane stvaranje i razvitak zemljišta veoma otežano.
Najkvalitetnija zemljišta u opštini Priboj pritisnuta su vodom akumuacije HE Potpeć ili su
uništena prekrivkom naselja, puteva i industrijskih objekata.
Na teritoriji opštine dominiraju skeletna zemljišta (litosoli), zatim rendzine, ranker,
koluvijumi, sirozemi, gajnjače i smeđa zemljišta.
Poljoprivredno i šumsko zemljište
Od ukupne površine opštine Priboj, od 55.300 ha, na poljoprivredno produktivno zemljište
otpada 18.427 ha ili 34,95% teritorije.
Opština Priboj relativno je bogata šumama i šumskim resursima. Dominantan razmeštaj
šumskih resursa vezan je za više delove opštine. Pod šumama se u opštini Priboj nalazi oko
64%, tj. 35.654 ha.
Odnos liščarskih i četinarskih šuma je 65:35. Državnim šumama preduzeće „Srbijašume“
gazduje preko svog organizacionog dela Šumsko gazdinstvo „Prijepolje“ iz Prijepolja,
odnosno preko Šumske uprave iz Priboja.
Vode
Hidrografsku kičmu opštine Priboj predstavljaju reke Lim i Uvac, sa Potpećkim jezerom.
Manje desne pritoke Lima na tom delu su reke Kratovska, Jarmovačka, Goduška i
Rabrenovačka, kao i reka Uvac koja uokviruje granicu opštine sa severne strane. Levi deo
sliva formira reka Poblaćenica, sa pritokama – Ljutina, Kasidolska, Bučevska, Sućeska,
Gložanska, Žinska, Sočica, Babotina, Kaluđerovska reka, Šalipurska reka – koje dreniraju
padine Pobijenika, Javorja, Zabrđa. Reka Uvac teče severnom granicom opštine.
Termomineralni izvori su koncentrisani u i oko Banje, ali nažalost nisu svi kaptirani.
Najpoznatije izvorište je ono na kome je podignuta Stara Banja na 530 mnm. Sa jednim
bazenom, čiji izvor daje u sekundi 43 litara vode, temperature 37˚C. Nad slabijim izvorom
izgrađena su tri bazena Nove Banje kapaciteta 15 litara u sekundi sa temperaturom vode
36,5˚C. Izdašnost svih lekovitih izvora prelazi 80 litara u sekundi. Voda je bez mirisa i
ukusa, akratoterma, a po hemijskom sastavu slabo radioaktivna, indiferentna horneoterma
zemno-alkalnog tipa. Lekovita voda se pije, ali se više koristi za kupanje.
Pribojska Banja
Pribojska Banja smeštena je na zaravni iznad Priboja na 550 m nadmorske visine.
Pribojska Banja je jedna od najatraktivnijih turističkih lokacija za potencijalne investitore.
Nalazi se u jugozapadnoj Srbiji na 320 km od Beograda, 5 km od Priboja.
Potpećko jezero
Potpećko jezero je veštačko jezero podignuto na reci Lim za potrebe hidroelektrane Potpeć.
Nalazi se na 435,6 metara nadmorske visine, a sama brana jezera nalazi se u neposrednoj
blizini Priboja.
Hidroelektrana i jezero nazvani su po selu Potpeć kraj kojeg je izgrađena brana dužine 215,
a visine 46 metara. Hidroelektrana Potpeć puštena je u rad 3. septembra 1967. godine, a
njena instalirana snaga 51 MW.
Površina jezerskog sliva je 3.605 kilometara kvadratnih, dužina do 20 kilometara, a dubina
40 metara.
Zbog klisurastog sklopa doline Lima, jezero je izduženog oblika i pruža se do susednog
Prijepolja.
Lim
Lim je reka koja u dužini od 220 km protiče kroz Crnu Goru, Srbiju i Bosnu i Hercegovinu
(Republika Srpska) i uliva se u Drinu. Izvire iz Plavskog jezera u Crnoj Gori, i uliva se u
Drinu između Goražda i Višegrada.
Na njoj su podignute dve hidroelektrane Potpeć (54 MW) i Bistrica (104 MW) između kojih
se nalazi veštačko akumulaciono Potpećko jezero.
Sama reka formira kompozitnu dolinu u kojoj se naizmenično smenjuju klisure i kotline.
Planine
Iznad Priboja se uzdižu planine sa velikim potencijalom za razvoj avanturističkog turizma.
Te planine su Bič (1.386 m), Crni vrh (1.154 m), Pobijenik (1.423 m), Banjsko brdo (1.282
m), Gajeva planina (1.280 m), Oštrik (1.283 m) i Javorje (1.486 m). Takođe, nezaobilazne su
visoravni Ljeskovac i Brezna, sa kojih se pruža predivan pogled na Zlatibor, Durmitor,
Ljubišnju, Maglić, Zlatar, Bitovik, Jadovnik.
Bić
Bić je planina u jugozapadnoj Srbiji i istočnoj Bosni i Hercegovini, nalazi se iznad Priboja i
ima izrazitu visinu. Najviša tačka planine je vrh Golet sa 1.386 metara nadmorske visine.
Na delu planine poznatim pod pseudonimom Mali Bić nalazi se srednjovekovna tvrđava
Jagat čije se ruševine uzdižu na uzvišenju Grad (oko 926 m nmv). Naziv Jagat potiče iz
staroslovenskog jezika što u prevodu znači Crni Dud, što je i ime planine na kojoj se tvrđava
nalazi.
Crni vrh
Crni vrh je planina u jugozapadnoj Srbiji, između Uvca i Lima. Pripada srednjevisokim
planinama Dinarida (najviši vrh 1.186 m). Pruža se u obliku grebena pravcem sevezozapad-
jugoistok, zalazeći u veliki lakat Uvca. Strane su strme, naročito severoistočna koja prelazi u
kanjon Uvca. Sastavljen je od serpenita, triijaskih rožnaca i tufitaiti. Pod šumom je,
nenaseljen i izvan saobraćajnih linija.
Pobijenik
Pobijenik se nalazi sa leve strane reke Lim. Najviši vrh je Borak sa 1.423 metra nadmorske
visine.
Banjsko brdo
Banjsko brdo nalazi se severoistočno od Priboja. U podnožju Banjskog brda nalazi se
turističko lečilište Pribojska banja. Planina se uzdiže iznad Lima, i iznosi 1.282 m n. v.
Planina pripada dinarskim masivima. Ispod planine, prolazi magistrala Priboj-Rutoši-Kokin
brod.
Gajeva planina
Gajeva planina se nalazi u zapadnoj Srbiji, na granici Srbije i Bosne i Hercegovine, između
grada Priboja i gradića Rudo. Najviši vrh ove planine je Veliki Tmor i nalazi se na 1.280
metara nadmorske visine.
Sa severne strane Gajeve planine se nalaze Bosna i Hercegovina i reka Lim. Zapadno je
planina Javorje, a sa istočne strane se nalaze reka Sutjeska i nešto dalje planina Bić. Granicu
između Gajeve planine i Javora čini Šabov grob, koji se nalazi na nadmorskoj visini od 1.040
metara.
Oštrik
Oštriku je, sa zapada, najbliže mesto Priboj, sa istoka Nova Varoš, a sa juga Prijepolje. Oštrik
je greben, nadmorske visine 1.283 m, koliko iznosi njegov najviši vrh Veliki Oštrik. Ispod
južnih padina Oštrika, umireno je Potpećko jezero. Ispod planine, prolazi magistrala Priboj-
Rutoši-Kokin brod.
Javorje
Planina Javorje nalazi se u južno od Rudog i jugozapadno od Priboja, gotovo na samoj
tromeđi Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Najviši vrh Javorja je Ober, koji dostiže
1.486 metara nadmorske visine.
Planina Javorje je obrasla gustim četinarskim i lišćarskim šumama. Obiluje raznolikošću
reljefa i vegetacije. Planinom teče Penenska reka.