Prijepolje


Opština Prijepolje se nalazi u Zlatiborskom okrugu u jugozapadnom delu Srbije na prostoru srednjeg Polimlja.

Prosečna nadmorska visina područja je iznad 1.200 m, što ukazuje da se radi o brdsko- planinskom kraju, čija je najviša tačka vrh planine Jadovnik (Katunić) sa 1.734 m, a najniža na ušću Mileševke u Lim na 440 m nadmorske visine.

Geografski položaj

Prijepolje preseca dolina Lima pravcem jugoistok-severozapad, sa kojom se povezuje veći broj manjih reka. Na dodiru reka Lima i Mileševke, sa njihove desne strane, na prostorima rečnih terasa i aluvijalnih ravni razvilo se staro Prijepolje. Prijepolje i njegova okolina su aktivno povezani sa susednim mestima Crne Gore i Srbije.

Južno od Prijepolja, dolinom Lima put ide prema Bijelom Polju, udaljenom oko 55 km i dalje Mojkovcu, Kolašinu, Podgorici i Baru, a severno od Prijepolja prema Bistrici udaljenoj 10 km, gde se put račva u dva smera, jedan prema Novoj Varoši udaljenoj od Prijepolja oko 27 km i drugi prema Priboju udaljenom oko 30 km, koji dalje preko planine Zlatibor ide prema Užicu, Požegi, Kosjeriću, Valjevu, Beogradu i drugim mestima.
Zapadno od Prijepolja put vodi dolinom Seljašnice preko planinske visoravni Jabuke prema Pljevljima udaljenim oko 30 km, a istočno od Prijepolja dolinom Mileševke i planine Jadovnik prema Sjenici, udaljenoj oko 30 km i dalje prema Novom Pazaru, Prištini i Skoplju.
Prijepolje se smestilo na dodiru maritimnih i kontinentalnih vazdušnih masa. Od mora je vazdušnom linijom udaljeno 140 km, a od Panonske nizije 160 km. Međutim, između Jadranskog mora i Panonske nizije isprečili su se visoki planinski venci čija visina mestimično prelazi i preko 2.500 m. Oni sprečavaju dublje prodiranje kontinentalnih i maritimnih uticaja na prostoru prijepoljskog kraja. Stoga se Prijepolje može ubrajati u gradove sa umerenom-kontinentalnom klimom koja je znatno modifikovana reljefnim uticajem. Središnja godišna temperatura je oko 9,3°C. Srednje najniže temperature vazduha su u januaru oko -2,8°C, dok su srednje najviše u julu sa oko 19,1°C.
Srednja godišnja količina atmosferskih padavina u Prijepolju iznosi oko 789,5 mm/m² površine. Međutim, za vegetaciju je mnogo značajniji raspored kiša po mesecima, intenzitetu i gustini padavina. Najveća količina padavina se izluči tokom leta i jeseni a najmanja tokom zime i proleća...
Lim je najveća reka Prijepoljskog kraja te su svi manji vodeni tokovi upravljeni prema njemu. On ima odlike kompozitne doline jer se u njoj između Bijelopoljske i Pribojske kotline, naizmenično smenjuju klisure sa rečnim proširenjima – kotlinama. Sa leve strane u Lim se ulivaju Gostunska, Slatinska, Komaranska reka, Gračanica, Mioska, Ratajska,
Seljašnica i Ljupča a s desne Grobnička, Stranjanska, Dubočica, Kruševica, Ribnjak, Zebuđa, Mileševka i Bistrica. Najveći broj njih ima bujični karakter.
Demografija

Po popisu stanovništva iz 2011. godine opština Prijepolje ima 37.059 stanovnika. Etnički sastav prema popisu iz 2011. godine: Srbi 19.496 (52,60%), Bošnjaci 12.792 (34,51%), Muslimani 3.543 (9,56%) i istali 1.228 (3,31%)
Sela i naselja

Aljinovići, Balići, Bare, Biskupići, Bjelahova (do 1992. godine Bjelohova), Brajkovac, Brvine, Brodarevo, Bukovik, Vinicka, Vrbovo, Gojakovići, Gornje Babine, Gornje Goračiće, Gornji Stranjani, Gostun, Gračanica, Grobnice, Divci, Donje Babine, Donji Stranjani, Drenova, Dušmanići, Đurašići, Zabrdnji Toci, Zavinograđe, Zalug, Zastup, Zvijezd, Ivanje, Ivezići, Izbičanj, Jabuka, Junčevići, Kamena Gora, Karaula, Karoševina, Kaćevo, Kašice, Kovačevac (od 1979. godine obuhvata i deo ukinutog naselja Velika Župa), Koprivna, Kosatica (do 1959. godine podeljena na Gornju Kosaticu i Donju Kosaticu), Koševine, Kruševo, Kučin, Lučice, Mataruge, Međani, Mijani, Mijoska, Milakovići, Mileševo, Milošev Do, Miljevići (od 1979. godine obuhvata i deo ukinutog naselja Velika Župa), Mrčkovina, Muškovina, Oraovac (do 1991. godine Orahovac), Orašac, Osoje, Oštra Stijena, Potkrš, Potok, Pravoševo, Pranjci, Rasno, Ratajska, Sedobro, Seljane, Seljašnica, Skokuće, Slatina, Sopotnica, Taševo, Hisardžik, Hrta, Crkveni Toci, Čadinje, Čauševići i Džurovo.
Istorija

Na prostoru Prijepolja postoje ostaci ljudskog stanovanja još iz praistorijskog doba pa sve do današnjih dana. Jedan od najznačajnijih arheoloških nalazišta na ovom prostoru je lokalitet Dvorine na kome je otkriven veći broj predmeta od keramike, stakla, bronze srebra i zlata, a datiran je u rimsko doba.
Najstariji pomen Prijepolja pod tim imenom je iz 1332. godine kod Gijoma Adama, a u analima Dubrovačke republike spominje se prvi put 1343. godine.
Prijepolje se u srednjem veku razvijalo kao trg (tržnica) manastira Mileševa i nalazilo se na tzv. dubrovačkom drumu koji je povezivao obalu srednjeg Jadrana sa centralnim i istočnim delovima Balkanskog poluostrva. Razvoj Prijepolja stoga je usko povezan sa trgovcima koji su kroz njega prolazili i u njemu trgovali još od srednjeg veka.
Prijepolje i Polimlje bili su sastavni deo Raške i jedan od središnjih delova rane Nemanjićke države. O tome svedoči veliki broj manastira i crkava u dolini Lima. Smatra se da je župama: Dabru, Crnoj Steni, Zvijezdu, Bihoru, Ljuboviđi, Budimlju i Plavu u limskoj dolini u srednjem veku podignuto oko sedamdesetak manastira i crkava. Posle raspada srpskog carstva i poraza Nikole Altomanovića ovaj kraj ulazi u sastav banovine Bosne čime je ona stekla deo nemanjićkog legitimiteta.
Upravo se na nemanjićkim tradicijama, na grobu svetog Save u manastiru Mileševa, tadašnji ban Tvrtko ovenčao za „kralja Srba, Bosne i Primorja“ istakavši se za nastavljača Nemanjinog lika i dela i novog srpskog kralja. Kasnije se 1448. godine u Mileševi za hercega od svetog Save proglasio Stefan Vukčić Kosača, po čemu je i Hercegovina dobila ime.
Propast srpskih srednjovekovnih država i dolazak Turaka na ove prostore nije zaobišao ni Prijepolje koje je svoje oslobođenje dočekalo tek 1912. godine u Prvom balkanskom ratu. Sve to vreme manastir Mileševa bio je duhovno i kulturno središte srpskog naroda u ovom kraju. U njemu je tokom XV veka bilo sedište Mileševske mitropolije, dok je u XVI veku u njemu radila jedna od najstarijih srpskih štamparija.
Iako su se Turci zadržali na ovim prostorima o 1912. godine ovaj kraj je uzeo aktivnog učešća u značajnim borbama srpskog naroda tokom XIX veka od Prvog srpskog ustanka preko Babinske bune (1875), Javorskog rata (1876) i Raoničke bune, pa sve do balkanskih ratova i konačnog oslobođenja. Odlukama Berlinskog kongresa, Raška oblast (Sandžak) je ostala u sastavu Otomanske imperije koja je u njoj imala civilnu, dok je Austrougarska držala vojnu vlast. U vremenu od 1880. do 1912. godine, Prijepolje se nalazilo u sastavu Pljevaljskog sandžaka. U tom periodu na steni kraj Lima u Prijepolju, podignuta je mala katolička kapelica.
Tokom Drugog svetskog rata na ovim prostorima vođena je čuvena Prijepoljska bitka u kojoj su Nemci napali partizansku bolnicu na levoj obali Lima. Ostaci bolnice sačuvani su danas kao spomen-kompleks poginulim rodoljubima u sukobu sa okupatorom.
Na prevoju Jabuka iznad Prijepolja u napadu na četničke položaje poginuo je jedan od najmlađih narodnih heroja i čuveni dečak bombaš Boško Buha, koje je tada imao svega 17 godina.
Geografija

Prijepolje sa širom okolinom (Prijepoljski kraj) obuhvata srednje Polimlje. To je pretežno brdsko-planinski predeo o čemu svedoči i prosečna nadmorska visina koja iznosi oko 1.200 m. Najniža tačka oblasti je ušće Mileševke u Lim sa svojih 440 m, dok visoke planine koje se uzdižu nad Limom dostižu visinu od 1.734 m koliko je visok vrh Katunić na Jadovniku.
Staro jezgro Prijepolja, razvilo se na aluvijalnim ravnima i rečnim terasama desne obale Lima na mestu na kom se u njega uliva Mileševka. Danas se Prijepolje razvilo oko Lima, čija ga dolina preseca pravcem jugoistok-severozapad, i njegovih pritoka Mileševke i Seljašnice. Svaka od ovih reka privlači goste u Prijepolje, svaka od njih svojim dražima: Lim svojim brzacima, Mileševka svojim živopisnim kanjonom i Seljašnica svojim čuvenim pastrmkama.
Lim u Prijepoljskom kraju ima nekoliko pritoka, od kojih mnoge imaju pretežno bujični karakter. To su reke: Grobljanska, Stranjanska, Dubočica, Kruševica, Ribnjak, Zebuđa, Sopotnica, Mileševka i Bistrica sa desne strane, Gostunska, Slatinska, Komaranska reka, Gračanica, Mioska, Ratajska, Seljašnica i Ljupča sa leve strane.
U neposrednoj blizini Prijepolja na obroncima Jadovnika smestili su se Slapovi Sopotnice, koji pobuđuju pažnju i oduševljenje sve većeg broja posetilaca koje privlači ova prirodna lepota koja je nedavno zaštićena kao prirodni spomenik.
Klima

Klima u Prijepolju je umereno-kontinentalna sa lokalnim promenama koje izaziva uticaj reljefnih oblika. Na ovakvoj klimi grad treba da zahvali podjednakoj udaljenosti od: Jadranskog mora (140 km), odnosno maritimne klime i Panonske nizije (160 km), odnosno kontinentalne klime.
Na sprečavanje jačeg uticaja neke od ovih klima dodatno su odgovorni visoki planinski masivi koji se prostiru između Prijepolja i središta ovih klimatskih oblika.
Prosečna količina padavina na ovom prostoru je oko 789,5 mm/m², s tim da ih je najmanje tokom zime i proleća, a najviše tokom jeseni i leta.
Prosečna temperatura je 9,3°C, sa najvišom srednjom temperaturom od 19,1°C u julu i najnižom od -2,8°C u januaru.
Kamena Gora

Kamena Gora predstavlja istinski prirodni rezervat, na čijem prostoru se nalazi preko sto vodom izuzetno bogatih izvora (samo iz podnožja brda Pribojna izvire preko 30 jakih vrela).
Jedna od svakako najvećih atrakcija celog ovog kraja je prirodno dobro, spomenik prirode „Sveti bor na Kamenoj Gori“.
Kamena Gora je bila zvanično proglašena za vazdušnu banju. Danas je to jedno od najomiljenijih mesta za mnogobrojne paraglajdere, speleologe, planinare i druge ljubitelje prirode, po čemu je postala prepoznatljiva na turističkoj mapi Srbije.
Stećci u Hrtima

Stećci u selu Hrta, kao redak primer srednjovekovnog groblja čija su nadgrobna obeležja u velikom broju ukrašena različitim uklesanim i reljefnim motivima, predstavljaju prvi spomenik kulture ovog grada koji je stavljen pod zaštitu UNESKA.
Na grčkom groblju u Hrtima nalazi se 79 spomenika i to 37 na Gornjem i 42 na Donjem groblju.
Upis ovih srednjovekovnih nadgrobnih spomenika na Listu svetske baštine, značajno uvećava turistički potencijal ovog kraja.
Odlukom Skupštine opštine Prijepolje ovo arheološko nalazište,na oko 16 kilometara od grada, proglašeno je zakulturno dobro 1984. godine.
Nadgrobni spomenici grčkog groblja u prijepoljskom selu, prema mišljenju stručnjaka, predstavljaju jedinstven cvet u Republici Srbiji jer je reč o najviše ukrašenih stećaka na jednom lokalitetu u zemlji.
Inače, u dolini Lima, na teritoriji opština Prijepolje i Priboj poznato je više od 40 srednjovekovnih grobalja sa kamenim nadgrobnim obeležjima.
Mileševka

Mileševka, ili Mileševska reka, u Prijepolju se uliva u Lim. Izvire u selu Milešev Do ispod planine Jadovnik.
Dve sastavnice reke Mileševke izviru ispod 1734 m visokog Katunića najvišeg vrha Jadovnika obilaze susedni vrh Kozmor i spajaju se kod sela Milešev Do.
U mestu zvanom Sastavci dve reke Mileševka i Međanska reka se sastavljaju i ulaze u kanjon, zbog toga je ovo mesto dobilo ovakav naziv. Teče nepristupačnim kanjonom dugim 24 km.
Kanjon se odlikuje pravom divljinom i surovošću. Na izlazu iz kanjona kod manastira Mileševe pridružuje joj se reka Kosaćanka. Mileševka nastavlja ravnim tokom do ušća u reku Lim kod Prijepolja.
Klisura reke Mileševke, smeštena između masiva planina Zlatara i Jadovnika, predstavlja jedno od florističkih i fitogeografskih najinteresantnijih područja jugozapadne Srbije.